Četvrtak
20.1.2005. Kiša pada, vrijeme ne pokazuje na dobro što se tiče skejtanja. Mobitel mi zvoni rano ujutro mojom najveselijom melodijom, javljam se, a na drugoj strani slušalice Jaka. Da ne prepričavam razgovor, rekao je samo da idemo u Split, na što sam se dogovorio sa Jagorom i već bio u kombiju sa Urošom, Tomzijem, Krageljom, Dejćijem i Jakom.

Petak
Split: 21.1.2005. Ne možeš vjerovat iz sivila grada Zagreba u sunčani 15 stupnjeva obasjani Split, grad pun spotova. Tako uzmemo mi naše letve i uputimo se na prvi sešn negdje na Splitu 3, gdje je sešn završio gađanjem jaja sa obližnjeg balkona. Kraj skejtanja idemo jesti, e da Split ima bolje fast foodove od Zagreba sto puta. Možete birati sto raznih priloga, a ponuda nije samo hamburger ili cheesburger.

Subota
Šibenik: 22.1.2005. Krenuli smo prema Šibeniku na zid niz deset stepenica gdje je Tomzi
imao lagani sešn niz zid, a sve to će te moći vidjeti u novom skejt videu za koji snimaju.
¨Listen to srečna mladina¨ krajem trećeg mjeseca u Ljubljani održati će se premijera. Poslije zida slijedila ja hrana, a poslije hrane najbolji spot u Šibeniku POOL, e tamo smo se zadržali sve dok sunce nije zašlo, a onda nazad za Split.

Nedjelja
Makarska: 23.1.2005. Nešto sitno minuta više od jednog sata što se vozite cestom od Splita prema Dubrovniku naiđete na Makarsku. Čuli smo da se tamo nalazi spomenik palim borcima iz drugog svjetskog rata koji ima kvoter, pa ajmo ga vidjeti. Spot samo takav sunce ga obasjava na nekom brdu iznad Makarske rive. Ja sam samo sjedio uživao u suncu, a slovenci su skejtali, Jaka je uživao u slikanju i snimanju jer je mjesto predobro.

Ponedjeljak
24.1.2005. Split: nakon tri predobra dana morali smo se i suočiti sa kišom i laganom burom.
Pozvali smo Bobu kako bi nam otvorio indoor park koji je u izgradnji i još ne dostaje mini rampa i park se otvara za javnost. Park nije toliko velik, ali sprave su da se nauče trikovi, tako da ih izneseš na ulice grada Splita jel kako smo rekli Split je jedan veliki skatepark koji te čeka da ga skejtaš. Kiša nije prestajala i prognoza je bila da će i sljedeća tri dana padati tako da smo odlučili krenuti u utorak ujutro za Zagreb.

Utorak
25.1.2005. Negdje na putu ne tako daleko od Splita, bura puše tako da se kombi sav trese od udara vjetra, al to nije ništa što nas čeka. Pala je noć, a i pada snijeg i to u ogromnim nanosima. Što smo bliže Zagrebu to smo dublje u snijegu, najednom nas zaustavlja policija.
Policajac začudo uljudan, dečki obavezno lance stavite na gume jel dalje nećete moći proći.
Mećava kakvu nisam još vidio, Jaka i ja izlazimo van na snijeg i stavljamo te j….. lance, na kraju se ispostavilo da su lanci pre mali za te gume koje imamo. Nismo znali što ćemo, hoćemo li ostati u autu čekati da se cesta raščisti ili ćemo na benzinsku, pa tamo čekati daljnje informacije. U trenutku prolazi auto hrvatskog auto kluba, ja trčim i molim čovjeka da nam pomogne staviti te lance. Stavio frajer te lance i ponovi nam ono što smo mi već znali, dečki ti lanci su vam premali. Tako mi krenemo imamo lance, eh nakon nepunih 5 minuta vožnje zaustavlja nas druga patrola. Dečki ne možete dalje cesta je zatvorena do daljnjeg. Koj k….!!!
Pitali smo se što sad? E onda je Jaka došao na ideju da se vratimo par kilometara i skinemo sa autoputa i da krenemo seoskim cestama. Sve je bilo super, vozimo se mi tako i najednom ralica ispred nas i mi za ralicom dalje…najednom ralica staje i čovjek izlazi van i govori: ¨Dečki jeli ste vi poludjeli zar niste vidjeli da je ova cesta zatvorena, da bi vas mogao zatrpati snijeg i do proljeća nitko neće znati di ste vi.¨ MI:??????????????pa ovaj…. Hm…????nismo mi ništa vidjeli…????? Hvala Bogu da postoje dobri ljudi!!! Čovjek je rekao da idemo za njim do glavne ceste, a do glavne ceste ima još 30km. Tih par kilometara bi prošao za 10-15 minuta, ali mi smo se vozili negdje sat i pol.
Avanturi nikad kraja. Plitvička jezera jupi, a kad tamo snijega ko u priči. Šta sad?
Jaka nam govori nemrem više vozit, teško je i ništa se ne vidi od vjetra, a i vozimo 20 na sat.
Nikad nećemo stići u Zagreb. To mjesto di smo zapeli bila je Korenica. Smjestili smo se u hotel pod nazivom Macola. Dobili smo sobe i još sam užicao ženu na recepciji da nam da neki popust jel nemamo baš previše novaca. Opet hvala Bogu na dobrim ljudima!!! Dala je 30%.
Sjeli smo u sobu kupili piva i gledali dugo u noć staff koji smo snimili protekla tri dana.

Jutro, snijeg još pada. Mi krećemo odmorni i puni energije. Zagreb smo ugledali za samo 4 sata vožnje što je relativno bilo brzo za uvjete koji su bili. Eto tako je završio još jedan skejterski pothvat i lov na nove trikove koji izlaze uskoro…