CRO SK8 story, istina+kenjanje

Sve se to pocelo rolati lagano sredinom 1980-tih godina u Hrvatskoj ili ga tada Jugi. Tko je bio prvi nitko nezna i taj junak ce vjerovatno iskrsnuti za tridestak godina iz nekih arhiva, ali bilo je ovako. Plasticne daske banana oblika su lagano pocele dolaziti iz Njemacke vecinom vezom gastarbajtera koji su vidjeli male Nijemce kako se kotrljaju, a i Talijane, i Spanjolce... uglavnom oni koji su sad pod Euro Unijom. A oni su sve to skupili od Amerikanaca.
Ajmo biti malo precizniji.
1950-tih godina u Kaliforniji su svi vec bili siti rola , rolshua i rolanja u krug - to bi bila stavka 1. Stvaka 2 bi bila: kako se surfati po predivnim oceanskim valovima vecinom moze u rane jutarnje i vecernje sate tj. tada su najbolji valovi, mladim Kalifornijancima je bilo dosadno ostatak dana pa su skinuli kotacice sa rolshua i stavili ih na komprimirane surf daske. To je izgledalo dosta nezgrapno ali kako je vrijeme uzimalo danak, evolucija je ucinila svoje:
Do ranih 60tih svaki surfer je imao skateboard i peglao ulicama Venice beach-a, San Francisca i cijele priobalne Kalifornije, kad nije surfao, tulamiro/la ili vrtio hamburgere u obliznjem RonalduMacDonaldu ili slusao Beach Boyse i prodavao price o ljetu, moru, zabavi, duhovnosti, meditaciji, valovima od 15 metara na Havajima i Tahitima ili ostalim psiho-ekonomskim aktivnostima.
Tu su se neminovno pojavile i prve kompanije sa brandovima vezanim za skateboard i opcenito skate/surf kulturu. I da ne bude zabune skateboarding nije bio prvo nista doli takozvani sidewalk boarding ili ti ga prijevozno sredstvo koje ce te odfurati do obliznjeg tajlandskog restorana, usamljene uvale ili nekog beach partija.
Kako su dragi Ameri tih godina bilo vrlo inventivni i zacarani konceptom asfalta, betona i metropolizacije pojavili su se urbani elementi u obliku bankova (kosih zidova), moderne arhitekture sa raznim oblicima stepenica, zidova, rukohvata, kosina, te naravno bazena u rezidencijskim podrucjima sireg Los Angelesa, San Francisca i cijele Kalifornije.
Takodje gradjeni su ogromni odvodni sitemi sa planinskih lanaca prema gradovima i u samim gradovima tako da su vec tada postojali fino betonirani sistemi navodnjavanja dugacki stotinama kilometara, sve u svemu stvoren je ogromni urbani raj za buduce narastaje skateboardera.
I oni kao jos inventivniji segment od korporativne Amerike su zakljucili da nema smisla da svi prelijepi elementi ostanu netaknuti. Blazen taj moment jer tada se pocelo voziti brzo, ludo i opasno. Bankine, zidovi, metalni railovi, betonske kosine su se poceli voziti i na njima su se poceli raditi trikovi. Voznja se polako pocela zakuhavati i surfanje po ulicama je postao samo jedan malen dio. Svaki grad je bio i je ,jedan ogroman park.
I tako su dosle 70te i suse u Kaliforniji pa su se poceli voziti ispraznjeni kucni i napusteni bazeni i tu je stvoren VERT. Velike i male rampe, bazeni su se odvojili kao jedan poseban sektor skateboardinga koji se poceo razvijati u svom smjeru. Koncept je jednostavan, sto ludje, sto brze, sto vise i sto kompleksnije. Isto ovo je vrijedilo i vrijedi za street ili ulicnu voznju: opasnije, kompleksnije, teze, brze, kreativnije.
A sve to sa jednim ultra dobrim osjecajem koji proizlazi iz dobrih trikova.
I kruzing je postao dobar, brz, ultra brz, speeeeeeeeed. I sve je to pocelo zahtijevati sve duzu voznju, sve se pocelo kuhati, brandovi, oprema, i vozaca je bilo sve vise. Kako Ameri oduvijek znaju prodati dobru pricu i dobar feeling sto skejt je, a d r e n a l i n , sve je to napustilo granice kontinenta i rasirilo se po cijelom svijetu.
Dosle su 80ete i doslo je to i do Hrvatske. Poceli su padati prvi trikovi, gledao se Thrashing, Skok preko ivice... I kao alfa i omega cijele beach kulture, na srecu, na tadasnjoj Zagrebackoj televiziji se vrtio film -DAN VELIKIH VALOVA-. Film je preslika beach kulture od ranih 60tih do kasnih 70tih juzne Kalifornije. I mladi skejteri su skejtali ispred surfshopova... i ideja se rodila.

Ostalo je povijest: rodjo donio dasku iz Minkena, ovaj rekao onome i do kraja 80tih u Hrvatskoj su operirali vozaci u Zagrebu i Splitu i to u velikom broju. Poceli su nicati vozaci iz drugih krajeva: Osijek, Vinkovci, Dubrovnik, Sibenik, Varazdin, Cakovec, Zadar, Pula, Rijeka i Opatija. Vec tada su padali jaki trikovi i neki su i do dan danas ostali netaknuti.
Sagradile su se prve rampe u Splitu (Zvoncac) i Zagrebu.
Bazena privatnih bas i nema previse u domovini pa su jedine kompenzacije glede toga bile prazan olimpijski bazen u Sibeniku i pravi okrugli bazen u Kranju (Slovenija), kao i gustirne (vodoskupljacice) po jadranskoj obali. Koga tu izdvojiti. Ekipe je bilo puno, svi su vozili i to je glavno.
Mozda iz Zagreba izmedju svih razaraca bi trebali spomenuti Lebana, Vajta...Kome dati kredite. Svima plus.
Neka imena su, nasumce izabrana: Vajt, Leban, Sviben, Postonjski, Garfield, Vukovarac, Radic, Turk, Meso, Damjan, Zmajki, Simoneli, Pike, Andy, Jagor, Tudo, Goro, Igor, Skic, Pave, Proso, Tonci, Samir, Spanac, Alen a.k.a. hyene, Kanta, Krco, Sajba, Seba, Jabuka, Supe, Cakovecki decki...i svi ostali koje nismo spomenuli, puno ih je bilo i tada. A sada, sada na stotine ih ima. Samo neka se vozi i to je to.
Sto jos reci. 1997. se otvorio ne prvi, ali prvi tuto kompleto soul end stajl SK8 shop - Warehouse i onda je sve odletjelo sky high.
Pocela su natjecanja, eventi, sponzorstva, kultura....i tu smo gdje smo. Skejtajte, surfajte(malo ce biti teze naci valove ali ima), windsurfajte, snowbordajte, kite (cita se kajt) surfajte, jos puno, puno, jerbo
TO JE DOOOOOOOOOOOOOOOOOOBROOOOO!!!!!! ENJOY.